Neretko kasnim na posao. Snooze taster na mom satu se izlizao od upotrebe, a na telefonu postoje tri alarma podešena u rasponu od po 5 minuta… I najčešće kasnim. A kada mi obaveze nametnu raniji odlazak na posao, pripreme podsećaju na ekspediciju na Severni pol.
Ali zato u planini, kada kampujem, gotovo uvek odgledam izlazak sunca. Bez obzira koliko sam umoran od prethodnog dana, bez obzira na pređene kilometre i umorne noge, bez obzira koliko sam kasno legao, loše spavao zbog vetra, kiše, hladnoće… bez obzira na sve, prvi zraci sunca me dočekaju ispred šatora sa šoljom kafe u ruci.
Tako je bilo i prvog jutra pred polazak na TDM.