U onom kratkom periodu kada se prvo jesenje lišće pojavi na bogatom tepihu zelenila Dunavske obale, dok na hiljade ptica još uvek uživa u toplim danima severa, ovaj predeo podseća na bajku.
U pozadini se ponekad mogu videti a još češće čuti krda divljih svinja. Često na proplancima zateknem i preplašim po nekog divljeg zeca. Tu su tragovi lisica i jazavaca, možda i po kojeg šakala.
A u rano jutro, odmah posle svitanja, ukoliko sam baš pažljiv i tih, mogu na obodu šuma na tren da uživam u sceni u kojoj srne ili po neki usamljeni jelen lagano napreduju kroz izmaglicom obavijene šumarke…
Bajka, prava bajka… i to tu, ispod prozora moje dnevne sobe…